Imati hrabrosti zamoliti nekoga da izađe s vama može biti vrlo teško. Puno je više razloga za strah nego za hrabrost. Mnogi od nas imaju probleme sa samopouzdanjem čvrsto ukorijenjene u našim pričama iz djetinjstva koje nas drže zaleđenima i zbog kojih se bojimo doista doprijeti do drugih. Naši roditelji, braća i sestre ili prijatelji iz susjedstva učili su nas da nismo dovoljno lijepi, da nismo dovoljno pametni , dovoljno bogati ili dovoljno simpatični. Niz slomljenih srca i propalih veza može samo pojačati strah da su možda ti ljudi bili u pravu i da mi zapravo nismo toliko dragi. Ali oh kako naše duše čeznu za nekim koga će voljeti tko će nam uzvratiti ljubav, zauvijek.
Jedan od najvećih zločina prema čovječanstvu je to što su nam djetinjstva često tako zbrkana. Malo roditelja doista zna kako poučiti svoju djecu kako steći samopoštovanje marljivim radom, upornošću i uspješnim postizanjem ciljeva. Ne uče nas kako se samokontrolirati, samokontrolirati, samodisciplinirati i stvoriti osjećaj samopoštovanja koji ostaje jak bez obzira na to što skeptičari misle o nama. Većina nas nije imala roditelje koji su redovito sjedili s nama kako bi nam pokazali primjere ljudi prosječnog svakodnevnog izgleda koji pronalaze druge ljude prosječnog svakodnevnog izgleda u koje se mogu zaljubiti. Ostalo nam je definirati ljubav, romantiku, seksualnost i sebe prema našim vršnjacima, televiziji, filmovima i modnim časopisima. Je li ikakvo čudo da vrlo malo mladih odraslih počinje sa zdravim pozitivnim samopoštovanjem?
Potrebno je samo nekoliko neobjašnjivih ili jadnih odbijanja prije nego što prosječan tip pretpostavi da u njemu mora postojati nešto vrlo neprivlačno. Zašto bi ga inače sve te djevojke odbile? Dovoljna je samo šačica muškaraca koji igraju na terenu pretvarajući se da ih zanima više od samog seksa, prije nego što žena pomisli da su svi muškarci kreteni ili da nije vrijedna ništa više od veze za jednu noć u očima muškarci. Nitko ne želi takvu vrstu boli i odbijanja. Većina nas ima taman toliko samopoštovanja da kaže: ‘Neću to više učiniti’ i onda se zatvorimo, više nikoga ne pozivamo van i ne prihvaćamo ničije pozive da započnemo vezu. Studije pokazuju da se krećemo prema naciji punoj odraslih samaca koji svi žive sami. Sve više i više djece odgaja se u jedno roditeljskim kućanstvima bez uzora kako bi brak bilo koje vrste uopće izgledao na dnevnoj bazi. Našoj izolaciji i strahu od odbijanja se uči naša djeca. Zaštiti se pod svaku cijenu, ne dopusti nikome da ti se približi dovoljno blizu da te povrijedi. Jednostavno više nije vrijedno truda niti pokušavati.
Čovječanstvo je društvena životinja. Nikada nismo bili stvoreni da budemo pustinjaci u velikom gradu. Postajemo depresivni i fizički bolesni dok postajemo sve usamljeniji, izoliraniji i ne povezaniji. Čak ni duboka povezanost s izvorom duhovnosti višim od nas neće izliječiti naša slomljena srca. Ako ništa drugo, samo nas tjera da čeznemo za nebom gdje nas anđeli i bogovi moraju voljeti. Čovječanstvo se mora naučiti međusobno povezivati na dubljoj razini od srca do srca. Plitki površni brakovi nikada više neće biti prihvatljivi. To je možda bilo u redu prošlim generacijama, ali više se ne moramo vjenčati da bismo imali seks. Ne moramo se vjenčati da bi nam muškarac više pružao hranu i sklonište. Ne moramo se više vjenčati da bismo imali djecu. Možemo se po cijele dane raspravljati o tome je li bilo bolje dok su postojali ti tabui, ali jednostavna je činjenica da oni više ne postoje i da ih više nikada nećemo prihvatiti. Želimo da naše veze budu vezane uz nešto mnogo važnije od onoga što društvo govori da smo zločesti ako nismo u braku.
I što sad? Kako da ponovno počnemo izlaziti, da gradimo prave zajednice srca, kako da ‘sretno do kraja života’ postane dio naše stvarnosti? Svi smo tako slomljeni i s nedostacima, ili barem tako mislimo. Upamtite ovo, većina ljudi je mnogo nesigurnija nego što to pripuštaju. Postoji razlog zašto tražilice pokazuju da su izrazi poput ‘poboljšanje samopoštovanja’ i ‘izgradnja samopouzdanja’ tako popularne teme. Moramo naučiti više o tome tko smo zapravo, što nam je stvarno potrebno, a ne ono što jednostavno želimo i koje darove možemo ponuditi suputniku. Doista upoznajte sebe kao prekrasnu mješavinu karakteristika, osobina, mana i darova. Postavite neke ciljeve koji su izvan vašeg dosega i marljivo radite na njihovom ostvarenju. Zatim ponovite s malo težim ciljem. Pronađite pravo samopoštovanje, pravo samopoštovanje i svoju stvarnu unutarnju ljepotu kao dušu supstance unutar tog vašeg tijela. Naučite kako se brinuti za svoje tijelo. To je dar koji želite podijeliti sa svojim budućim partnerom, zar ne? Postanite osoba s kojom bi vaš idealan partner želio biti do kraja života.
Jednom kada se osjećate snažno i lijepo, izađite i počnite tražiti druge ljude koji imaju sjaj nekoga tko se osjeća snažno i lijepo. Ne tražite samo vizualno privlačne ljude. Potražite ljude s tim sjajem i unutarnjim svjetlom koje dolazi iz unutarnje ljepote. Pronađite to u njima i pitajte te ljude žele li izlaziti s vama. Reci da, probat ćeš kad te takvi ljudi pozovu van. Uvjerite se u njihovu korist. To su ljudi koji će biti ljubazni i iskreni čak i ako vas dvoje zaključite da to nije savršen spoj. Oni neće biti povrijeđeni i ružni zbog prekida, a nećete ni vi. Otkrit ćete da ćete, ako ste u najboljem izdanju i dobro se osjećate sami sa sobom, postati magnet za sve vrste ljudi, posebno one koji se ne osjećaju baš dobro sami sa sobom. Ovo nema nikakve veze s fizičkom ljepotom, radi se o unutarnjem svjetlu koje svijetli da ga cijeli svijet vidi. Mi kao vrsta uvijek smo voljeli te ljude s tom blistavom energijom unutarnjeg mira i unutarnje ljepote. Učinite to za sebe, uzorite to djeci i učinite to za onu posebnu osobu koja traži po cijelom svijetu nekoga poput vas. Učinite to jer vaša duša žudi za tim.