Autor: admin

Hranilice za djecu su neophodan dio svakog doma sa malom djecom. Djeca koja rastu brzo mijenjaju svoje potrebe, pa je važno odabrati hranilicu koja će se moći prilagoditi njihovim potrebama tijekom vremena.

Prvo, razmislite o potrebama vašeg djeteta i vašeg stila života. Ako ste često na putu, možda želite hranilicu koja je laka za prijevoz. Ako često koristite stol za jelo, možda želite hranilicu koja se može postaviti na stol.

Drugo, razmislite o sigurnosti hranilice. Provjerite jesu li pojas i mrežice za sigurnost uključeni u proizvod i jesu li projektirani tako da će vaše dijete biti sigurno u hranilici.  Treće, razmislite o komforu hranilice. Obloge za sjedenje trebaju biti meke i udobne za vaše dijete. Funkcija rotiranja također može pomoći vašem djetetu da se lako okrene i prilagodi svojim potrebama.

Četvrto, razmislite o dizajnu hranilice. Mnogi proizvodi dolaze u različitim bojama i dizajnirani su tako da će se prilagoditi stilu vašeg doma. Također, neki proizvodi imaju funkciju za pohranu koja će vam omogućiti da sačuvate svoje dodatke za hranjenje na jednom mjestu.

Konačno, razmislite o cijeni hranilice. Možda želite kupiti hranilicu koja će vam dugo služiti, pa biste zato željeli potrošiti više novca na kvalitetniji proizvod. Međutim, nemojte zaboraviti da postoje pristupačne opcije koje također nude sigurnost i komfor vašem djetetu.

U svakom slučaju, odabir sigurne i udobne hranilice za vaše dijete je važan korak u osiguravanju da dijete raste i razvija se u dobrom zdravlju i sreći. Korištenjem hranilice, možete značajno smanjiti rizik od ozljeda i pomoći svom djetetu da se osjeća sigurno i udobno tijekom hranjenja. Osim toga, hranilice omogućuju roditeljima da imaju slobodne ruke, što omogućava da se posvete drugim stvarima dok hrane svoje dijete.

Postoje mnoge različite vrste hranilica za djecu na tržištu, pa je važno da razmislite o vašim potrebama i potrebama vašeg djeteta prije nego odaberete hranilicu. Također, možete se obratiti svom pedijatru ili stručnjaku za bebe kako bi dobili dodatne savjete i informacije o tome koju hranilicu je najbolje odabrati za vaše dijete.

Važno je zapamtiti da hranilice za djecu nisu samo sigurne i udobne, već također pomažu roditeljima da brže i lakše hrane svoje dijete, što u konačnici dovodi do više slobodnog vremena i sreće za sve.

Provjerite hranilice za vaše dijete u našem web shopu.

U jednom smislu postoje tri dijela našeg života. Prošlost, sadašnjost i budućnost. Način na koji se gleda na svaki od njih ima ogromne posljedice.

Prošlost: Ako se u prošlost osvrnemo samo zbog iskustva, prošlost može paralizirati današnjicu. Mnogo puta će se naša sjećanja na događaje i rezultati tih događaja činiti relevantnima za situaciju s kojom se danas možemo suočiti, dok je u stvarnosti današnja situacija potpuno drugačija. Ako trenutni događaj tretiramo kao događaj zapamćen, vjerojatno ga nismo ispravno adresirali. Svaki problem, izazov i situacija danas zahtijeva svježi novi pogled i rješenje. Da budemo sigurni, možemo upotrijebiti pogled na prošla iskustva za prijedloge, ali današnje rješenje uvijek će biti drugačije.

Budućnost: Budućnost nije stvarna. Jedna od najvećih kočnica punom životu je provođenje neumjerene količine vremena brinući se o budućnosti. Mnogi ljudi strahuju od nepoznate budućnosti zbog koje je nemoguće živjeti danas. To posebno vrijedi za one koji posluju za sebe. Kada netko započinje s poslovanjem, bez prihoda, kupaca i troškova pokretanja koji iscrpljuju financijske rezerve, strah od budućnosti može biti neodoljiv. Zapravo, ovaj strah može lako onesposobiti osobu do te mjere da se ništa ne može učiniti zbog scenarija ‘što ako’ koji se razvijaju iz vizija užasnog neuspjeha koji će sigurno doći.

Što ako – ne uspijem? Što ako se – ne pojave kupci? Što ako – ostanem bez novca? Što ako?

Lijek za strah od budućnosti je stalno podsjećati sebe da živi u sadašnjem trenutku što je više moguće. Izazovno je u potpunosti se usredotočiti na ono što se trenutno događa. Kada se bankovni računi smanjuju, kupci i klijenti sporo dolaze, a intuicija je ekstrapolacija trenutnih uvjeta u budućnost, strah ima otvor i iskoristit će ga u potpunosti!

U vremenu koje je potrebno za promišljanje procesa i stvaranje ove izmišljene budućnosti, strah ulazi u život i stvara kaos. Ono što je uistinu tužno je to što će mnogi stvoriti tu izmišljenu budućnost jer u nju već vjeruju. Oni će nesvjesno donositi odluke kako bi tu budućnost ostvarili.

Sadašnjost: Sadašnjost je svakodnevni dar koji nam iz Svemira šalje iz minute u minutu. Sadašnjost treba cijeniti, maziti i paziti.

Moguće je prekinuti ovaj začarani krug straha temeljen na nerealnim projekcijama stvari koje bi se mogle dogoditi.

Shvatite proces. Budite svjesni kada vam se to događa. Stvorite budućnost kakvu želite u svojim mislima. Napravite plan za postizanje svoje budućnosti. Što biste morali učiniti da to postane stvarnost? Radite na svom planu. Mjerite svoj napredak i prilagodite svoj plan. Imajte vjere u sebe i Univerzalne zakone koji će vam doći u pomoć. Ostanite u sadašnjem trenutku.

Biti prisutan je proces učenja. Jednostavno postojanje je prvi korak u tom procesu. Biti ono što vam je ugodno i raditi ono što volite pruža vrlo dobar temelj za snagu potrebnu za uklanjanje straha od budućnosti i vjeru u sadašnjost.

U većini ljudi postoji duboko ukorijenjen strah koji nas sprječava da preuzmemo kontrolu nad svojim životom i oblikujemo ga po svojoj mjeri. To je strah koji nas drži prosječnima, tjera nas da radimo sve isto što i svi drugi, jednostavno zato što je to uobičajeno.

Vjerojatno znate točan osjećaj o kojem govorim. To titranje u želucu, ta nejasna nelagoda kad se približite rubu poznatog, to upozorenje u vašoj glavi koje se tako lako može pogrešno protumačiti kao valjana crvena zastava. Znaš što mislim.

Postoje dijelovi našeg uma i prirode koji imaju jednu svrhu: Čuvati nas sigurnima. Ti se dijelovi tijekom života treniraju da razlikuju što je u redu, a što je opasno. Kad ste u djetinjstvu slučajno dotaknuli plamenik štednjaka ili peglu, taj sigurnosni centar je iz toga učio. Kad si se predaleko udaljio od roditelja i oni su te pozvali natrag s onom zabrinutošću i strahom u glasu, taj sigurnosni centar u tvojoj glavi je to čuo i naučio. Nažalost, centri za sigurnost većine ljudi otišli su malo predaleko u svom učenju. Lekcija koju ste vjerojatno internalizirali bila je “ako je nepoznato, moglo bi biti opasno. Vjeruj samo onome što znaš.”

Rezultat toga je da kada se previše približite rubu onoga što je poznato, vaš mozak šalje sve iste signale upozorenja i crvene zastavice koje bi poslao da ste se odsutno previše približili vrućoj peći. Tu je da vas zaštiti, ali vas također drži ograđenima u siguran mali krug daleko od mogućnosti i rasta.

Što možete učiniti po tom pitanju?

Neki ljudi mogu probiti ovu ogradu, ignorirati signale upozorenja i tražiti nove prilike. Postoji žurba povezana s ovim ponašanjem koja pobjeđuje svaku drogu. Upravo taj osjećaj opasnosti daje žurbu. Nažalost, većina nas ne može se natjerati da se baci naglavačke kroz ogradu (ili barem ne vrlo često), pa postoji li alternativa za nas ostale kokoši ovdje koji nisu sretni u ogradi, ali nisu impulzivni dovoljno da baci oprez u vjetar?

Da. Moramo učiniti da se nepoznati osjećaju poznatima.

Možda zvuči čudno, ali vrlo je moguće. Nije potreban novac, nikakve posebne vještine, samo nekoliko minuta svaki dan. Jedino što vam treba za ovu jednostavnu tehniku je vaša mašta.

Sjednite na neko mirno mjesto na nekoliko minuta (ako imate razularenu djecu ili ludi raspored, možda ćete to morati raditi u krevetu svake večeri ili čak kada imate nekoliko minuta za sebe u kupaonici). Zatvorite oči i razmislite o stvari koja vas je plašila. Ne brinite zbog straha od pomisli na to. U privatnosti svoje mašte potpuno ste sigurni. Zamislite korak po korak, obavljanje aktivnosti koja vam je izazivala uzbuđenje. Na svakom koraku zastanite i zapitajte se što bi u tom trenutku moglo poći po zlu, koliko je to stvarno vjerojatno i što možete učiniti da izbjegnete probleme. Ono što radite je da tražite čudovišta izvan ograde i vidite postoji li doista opasnost za brigu. Kada to učinite, možete zamisliti sebe kako radite korake do svog cilja, vizualizirajući u živopisnim detaljima svaki djelić kao da to stvarno radite.

Rezultati ove tehnike su da možete učiniti nešto iznova i iznova onoliko puta koliko je potrebno dok vam ne postane toliko poznato da više nema straha. Ono što vi radite je u biti proširenje ograde kako biste uključili gdje god želite ići. Ovo je nešto što možete činiti uvijek iznova, čineći ogradu sve većom i većom kako biste uključili gdje god želite. Najveća je korist u tome što umjesto da se bacite naglavačke kroz ogradu i onda eventualno otkrijete sve te probleme i “čudovišta” za koje ste mislili da ste upozoravali da ste tamo, nakon što ste se već posvetili, umjesto toga dobivate mogućnost da istražite teren malo po malo, i dok naiđete na prepreku, općenito ste je vidjeli i već znate što učiniti u vezi s njom.

Postoje neki ljudi koji nemaju straha od nepoznatog i koji jednostavno mogu logično odlučiti što žele raditi i to učiniti (znam, moja majka je jedna od tih osoba), ali za nas ostale, ovo malo tehnika može ukloniti strah i trepet od nepoznatog. Pokušajte, mislim da će vam se svidjeti rezultati.

Imati hrabrosti zamoliti nekoga da izađe s vama može biti vrlo teško. Puno je više razloga za strah nego za hrabrost. Mnogi od nas imaju probleme sa samopouzdanjem čvrsto ukorijenjene u našim pričama iz djetinjstva koje nas drže zaleđenima i zbog kojih se bojimo doista doprijeti do drugih. Naši roditelji, braća i sestre ili prijatelji iz susjedstva učili su nas da nismo dovoljno lijepi, da nismo dovoljno pametni , dovoljno bogati ili dovoljno simpatični. Niz slomljenih srca i propalih veza može samo pojačati strah da su možda ti ljudi bili u pravu i da mi zapravo nismo toliko dragi. Ali oh kako naše duše čeznu za nekim koga će voljeti tko će nam uzvratiti ljubav, zauvijek.

Jedan od najvećih zločina prema čovječanstvu je to što su nam djetinjstva često tako zbrkana. Malo roditelja doista zna kako poučiti svoju djecu kako steći samopoštovanje marljivim radom, upornošću i uspješnim postizanjem ciljeva. Ne uče nas kako se samokontrolirati, samokontrolirati, samodisciplinirati i stvoriti osjećaj samopoštovanja koji ostaje jak bez obzira na to što skeptičari misle o nama. Većina nas nije imala roditelje koji su redovito sjedili s nama kako bi nam pokazali primjere ljudi prosječnog svakodnevnog izgleda koji pronalaze druge ljude prosječnog svakodnevnog izgleda u koje se mogu zaljubiti. Ostalo nam je definirati ljubav, romantiku, seksualnost i sebe prema našim vršnjacima, televiziji, filmovima i modnim časopisima. Je li ikakvo čudo da vrlo malo mladih odraslih počinje sa zdravim pozitivnim samopoštovanjem?

Potrebno je samo nekoliko neobjašnjivih ili jadnih odbijanja prije nego što prosječan tip pretpostavi da u njemu mora postojati nešto vrlo neprivlačno. Zašto bi ga inače sve te djevojke odbile? Dovoljna je samo šačica muškaraca koji igraju na terenu pretvarajući se da ih zanima više od samog seksa, prije nego što žena pomisli da su svi muškarci kreteni ili da nije vrijedna ništa više od veze za jednu noć u očima muškarci. Nitko ne želi takvu vrstu boli i odbijanja. Većina nas ima taman toliko samopoštovanja da kaže: ‘Neću to više učiniti’ i onda se zatvorimo, više nikoga ne pozivamo van i ne prihvaćamo ničije pozive da započnemo vezu. Studije pokazuju da se krećemo prema naciji punoj odraslih samaca koji svi žive sami. Sve više i više djece odgaja se u jedno roditeljskim kućanstvima bez uzora kako bi brak bilo koje vrste uopće izgledao na dnevnoj bazi. Našoj izolaciji i strahu od odbijanja se uči naša djeca. Zaštiti se pod svaku cijenu, ne dopusti nikome da ti se približi dovoljno blizu da te povrijedi. Jednostavno više nije vrijedno truda niti pokušavati.

Čovječanstvo je društvena životinja. Nikada nismo bili stvoreni da budemo pustinjaci u velikom gradu. Postajemo depresivni i fizički bolesni dok postajemo sve usamljeniji, izoliraniji i ne povezaniji. Čak ni duboka povezanost s izvorom duhovnosti višim od nas neće izliječiti naša slomljena srca. Ako ništa drugo, samo nas tjera da čeznemo za nebom gdje nas anđeli i bogovi moraju voljeti. Čovječanstvo se mora naučiti međusobno povezivati na dubljoj razini od srca do srca. Plitki površni brakovi nikada više neće biti prihvatljivi. To je možda bilo u redu prošlim generacijama, ali više se ne moramo vjenčati da bismo imali seks. Ne moramo se vjenčati da bi nam muškarac više pružao hranu i sklonište. Ne moramo se više vjenčati da bismo imali djecu. Možemo se po cijele dane raspravljati o tome je li bilo bolje dok su postojali ti tabui, ali jednostavna je činjenica da oni više ne postoje i da ih više nikada nećemo prihvatiti. Želimo da naše veze budu vezane uz nešto mnogo važnije od onoga što društvo govori da smo zločesti ako nismo u braku.

I što sad? Kako da ponovno počnemo izlaziti, da gradimo prave zajednice srca, kako da ‘sretno do kraja života’ postane dio naše stvarnosti? Svi smo tako slomljeni i s nedostacima, ili barem tako mislimo. Upamtite ovo, većina ljudi je mnogo nesigurnija nego što to pripuštaju. Postoji razlog zašto tražilice pokazuju da su izrazi poput ‘poboljšanje samopoštovanja’ i ‘izgradnja samopouzdanja’ tako popularne teme. Moramo naučiti više o tome tko smo zapravo, što nam je stvarno potrebno, a ne ono što jednostavno želimo i koje darove možemo ponuditi suputniku. Doista upoznajte sebe kao prekrasnu mješavinu karakteristika, osobina, mana i darova. Postavite neke ciljeve koji su izvan vašeg dosega i marljivo radite na njihovom ostvarenju. Zatim ponovite s malo težim ciljem. Pronađite pravo samopoštovanje, pravo samopoštovanje i svoju stvarnu unutarnju ljepotu kao dušu supstance unutar tog vašeg tijela. Naučite kako se brinuti za svoje tijelo. To je dar koji želite podijeliti sa svojim budućim partnerom, zar ne? Postanite osoba s kojom bi vaš idealan partner želio biti do kraja života.

Jednom kada se osjećate snažno i lijepo, izađite i počnite tražiti druge ljude koji imaju sjaj nekoga tko se osjeća snažno i lijepo. Ne tražite samo vizualno privlačne ljude. Potražite ljude s tim sjajem i unutarnjim svjetlom koje dolazi iz unutarnje ljepote. Pronađite to u njima i pitajte te ljude žele li izlaziti s vama. Reci da, probat ćeš kad te takvi ljudi pozovu van. Uvjerite se u njihovu korist. To su ljudi koji će biti ljubazni i iskreni čak i ako vas dvoje zaključite da to nije savršen spoj. Oni neće biti povrijeđeni i ružni zbog prekida, a nećete ni vi. Otkrit ćete da ćete, ako ste u najboljem izdanju i dobro se osjećate sami sa sobom, postati magnet za sve vrste ljudi, posebno one koji se ne osjećaju baš dobro sami sa sobom. Ovo nema nikakve veze s fizičkom ljepotom, radi se o unutarnjem svjetlu koje svijetli da ga cijeli svijet vidi. Mi kao vrsta uvijek smo voljeli te ljude s tom blistavom energijom unutarnjeg mira i unutarnje ljepote. Učinite to za sebe, uzorite to djeci i učinite to za onu posebnu osobu koja traži po cijelom svijetu nekoga poput vas. Učinite to jer vaša duša žudi za tim.

Socijalna fobija je iracionalna tjeskoba izazvana izlaganjem određenim društvenim situacijama, što dovodi do ponašanja izbjegavanja.

Specifična fobija je uporan i iracionalan strah kao odgovor na neki specifični podražaj, koji obično rezultira izbjegavanjem/povlačenjem od tog podražaja. Mogao ga je potaknuti kukac ili životinja (zoofobija), situacijom kao što je zarobljenost u zatvorenom prostoru (klaustrofobija) ili može biti strah od bolesti (patofobija).

Iako se čini stvarnim, strah od javnog govora ili glosofobija je ono što psiholozi nazivaju “društvenom konstrukcijom”. To znači da nije prirodna pojava, već rezultat nečega što je stvorilo društvo. Očekujemo da će izazvati strah i stoga izaziva strah.

Nažalost, upravo taj “strah od straha” uzrokuje produljenje problema, stvarajući začarani krug.

Moguće je da oboljeli promijeni svoj stav prema javnom nastupu i tako smanji strah. Ako možete točno shvatiti što vas plaši u javnom govoru, tada možete vidjeti što biste mogli učiniti u vezi s tim. Ova analiza će vam pomoći da promijenite svoje osjećaje.

Na primjer, ako pomisao da bi vam se ljudi mogli smijati smatrate važnim čimbenikom vašeg straha, trebali biste se zapitati kada su vam se već smijali. Ako su se smijali samo kad ste to htjeli, onda je vaš strah nestvaran. Takvo razmišljanje može napraviti pozitivnu promjenu u vašem stavu prema javnom govoru.

Emocionalna intimnost jedno je od najljepših iskustava koje smo ikada imali. Ništa drugo nije stvarno ni blizu iskustvu dijeljenja naših najdubljih misli i osjećaja s drugim, iskustvu da nas netko duboko vidi i zna, dijeljenju ljubavi, strasti, smijeha, radosti i/ili kreativnosti. Iskustvo intimnosti ispunjava naše duše i oduzima nam usamljenost.

Zašto bi se onda netko bojao intimnosti?

Ljudi se zapravo ne boje same intimnosti. Kad bi se ljudima moglo zajamčiti da će intimnost i dalje biti pozitivno iskustvo, ne bi je se bojali. Ono čega se boje je mogućnost da budu povrijeđeni zbog intimnosti s drugom osobom.

Mnogi ljudi imaju dva glavna straha zbog kojih mogu izbjegavati intimnost: strah od odbijanja – od gubitka druge osobe, i strah od gutanja – od invazije, kontrole i gubitka sebe.

Budući da smo svi naučili reagirati na sukob raznim kontrolirajućim ponašanjima – od ljutnje i okrivljavanja do popustljivosti, povlačenja i otpora – svaki odnos postavlja pred nas probleme odbacivanja i gutanja. Ako se jedna osoba naljuti, druga se može osjećati odbačenom ili kontroliranom i uzvratiti ljutnju, predati se, povući se ili pružiti otpor. Ako se jedna osoba zatvori, druga se može osjećati odbačenom i postati osuđivača, što kod druge može izazvati strah od gutanja, i tako dalje. Ti zaštitni krugovi postoje u ovom ili onom obliku u svakoj vezi. Kada strahovi od odbijanja i gutanja postanu preveliki, osoba može odlučiti da je jednostavno bolno biti u vezi i u potpunosti izbjegava intimnost.

Ipak, izbjegavanje veza vodi do usamljenosti i nedostatka emocionalnog i duhovnog rasta. Odnosi nam nude najmoćniju arenu za osobni rast, ako prihvatimo ovaj izazov. Dakle, što nas pokreće dalje od straha od intimnosti?

Strah postoji, ne zbog samog iskustva, već zato što osoba ne zna kako se nositi sa situacijama da bude odbačena ili kontrolirana. Tajna prevazilaženja straha od intimnosti leži u razvijanju snažnog odraslog dijela nas punog ljubavi koji uči kako ne shvaćati odbijanje osobno i uči postavljati odgovarajuće granice protiv gutanja.

Kada naučimo kako preuzeti osobnu odgovornost za definiranje vlastite vrijednosti umjesto da ljubav i odobravanje drugih smatramo odgovornima za naše osjećaje vrijednosti, više nećemo osobno shvaćati odbijanje. To ne znači da će nam se odbijanje svidjeti – to znači da ga se više nećemo bojati i imati potrebu izbjegavati ga.

Kada naučimo kako govoriti za sebe i ne dopustiti drugima da nas napadnu, uguše, dominiraju i kontroliraju, više se nećemo bojati da ćemo se izgubiti u vezi. Mnogi ljudi, užasnuti gubitkom druge osobe, predat će se u nadi da će kontrolirati što druga osoba osjeća prema njima. Vjeruju da će ih drugi voljeti ako udovolje tuđim zahtjevima. Ipak, izgubiti sebe je zastrašujuće, tako da mnogi ljudi ostaju izvan veza zbog tog straha. Kad bi naučili definirati vlastitu vrijednost i zauzeti se za sebe, strah bi nestao.

Proces unutarnjeg zbližavanja koji podučavamo je proces osmišljen za stvaranje snažnog unutarnjeg ja odraslog čovjeka sposobnog da ne prihvati odbijanje osobno i da postavi granice protiv gubitka sebe. Svatko može naučiti ovaj proces od šest koraka i vježbom izliječiti strahove od intimnosti. Kroz prakticiranje procesa unutarnjeg povezivanja, naučite cijeniti i cijeniti ono što zaista jeste i preuzeti punu odgovornost za vlastite osjećaje vrijednosti, ljubavi, sigurnosti, sigurnosti, boli i radosti. Kada duboko cijenite sebe, odbijanje ne shvaćate osobno i postajete nereagirajući na odbijanje. Kad cijenite sebe, nećete odustati od pokušaja kontroliranja tuđih osjećaja prema vama. Kada cijenite sebe, spremni ste izgubiti drugoga radije nego sebe.

Sada možete početi učiti snažan proces unutarnjeg spajanja preuzimanjem našeg besplatnog tečaja unutarnjeg povezivanja. Prevazilaženje vaših strahova od intimnosti otvorit će vas dubokom osobnom i duhovnom rastu koji odnosi mogu pružiti i dubokom ispunjenju i radosti koje mogu ponuditi odnosi puni ljubavi.